Arhiv tekstova

Ljeti na središnjem subotičkom trgu često se odmorimo pokraj »zelene« fontane. Osvježava. Umiruje. Golubovi slijeću. Odlijeću. Pratimo njihov let. Slete na njezinu terasu i potom se skriju negdje iza leđa Atlanta, koji okamenjeni rukom Edea Telcsa kao da nose tu neobaroknu ljepoticu, od 1953.  zgradu Gradske knjižnice a nekada Gradske kasine, koju je projektirao za Suboticu, srećom neizbježni, čudesni Ferenc Reichl. Na zgradi, u pročelju, između dva Atlanta vrata. Mala. Otvorena. Što se nalazi iza njih? Tko se nalazi iza njih? 

Andersen, braća Grimm, Brlić-Mažuranić, Vitez, Jovanović Zmaj, Andrić, Beckett, Brodski, Gide, France, Camus, Eliot, Pasternak, Kipling, Neruda, Sartre, Solženicin, Seinkiewic, Marquez, Mann, Dostojevski, Gogolj, Ahmatova, Krleža, Desnica, Rakić, Petőfi, Šenoa, Adi, Stanković, Selimović, Crnjanski, Tišma, Matoš, Cesarec, Vujkov, Merković… I drugi su tu. Mnogi drugi. Jedan do drugoga. Mirni. Čekaju. U oko 280.000 knjiga. Šest je tu inkunabula, 19 elzevira, 8 aldina, 154 knjige iz XVI. stoljeća… Koliko li znanja, koliko mudrosti, koliko iskustva na jednome mjestu. 

A mi? Gdje smo mi? Prolazimo. A treba mali korak. Treba  samo htjeti. Odlučiti se. Treba ući u knjižnicu. Uzeti knjigu u ruke. Čitati. Znati. Uživati.